KRATAK UVOD NA TEMU KOJA UČENICIMA ZADAJE NAJVIŠE MUKE
Kada na časovima stranog jezika pričamo o vremenima, mi u stvari govorimo o glagolskim vremenima. Tako se neki učenici uplaše za zdravlje nastavnika, koji kaže:" U engleskom jeziku razlikujemo tri sadašnja vremena."
Tačno je da svi ljudi na svetu vreme dele na prošlo, sadašnje i buduće. Čemu onda ta potreba da jedno sadašnje vreme iskazujemo na tri načina?! Prosto je. Nisu ljudi prvo smislili gramatička pravila, pa krenuli da ih koriste, već su ono što već postoji u jeziku, a što je nastalo iz potrebe da se napravi neka razlika, probali da objasne gramatikom!
Ono što objašnjava gramatika nije samo upotreba, već i formiranje/građa određenog glagolskog vremena. A kada pričamo o formi/građi, pričamo o predikatu.
Učenike u osnovnim školama najviše buni dvostruka uloga nekih glagola. To su oni glagoli koje možemo naći i kao pomoćne, i kao glavne glagole. Po nekad se jedan isti glagol može naći u istoj rečenici u obe od dve navedene uloge.
He had had enough of his mother. What do you do for a living?
*ono što treba da znaš je da pomoćni glagol nije nosilac značenja, tj. samo glavni glagol se prevodi. Tako had had ne znači imao imao!
What do you do? - Šta radiš? Prvo do je pomoćni glagol, drugo do je glavni glagol (nosilac značenja).
Ovako posmatrano, drugi "isti" glagol u jednoj rečenici nije višak! Prosto!
Pogledaj i ove primere, gde je glagol to have (have/has/had) u prvoj rečenici u ulozi pomoćog, a u drugoj u ulozi glavnog glagola. Isto tako glagol to do (do/does/did) je u drugoj rečenici u ulozi pomoćnog, dok je u rvoj u ulozi glavnog glagola.
He has done his test. - Uradio je test.
Do you have a pencil? - Imaš li olovku?
Мožda deluje čudno, ali je ipak veoma lako razlikovati ih. Kad jednom naučimo svega par oblika ovih glagola i njihovo mesto u rečenici, nikada nas više neće zbuniti!
Pomoćni glagol je uvek ispred glavnog.
Ako ne razumemo baš sve reči u rečenici, mislimo da nećemo znati ni gde nam počinje predikat, npr.
The old student union building is built in 1859.
Međutim, retko će vas zbuniti subjekat od 2,3 ili više reči, ako znate da prepoznate glagol, naročito ako predikat sadrži jedan od nekolicine pomoćnih glagola-tri glavna' "to be", "to have", "to do" i par nepotpunih. Zato, zagrejmo stolice!
Kada na časovima stranog jezika pričamo o vremenima, mi u stvari govorimo o glagolskim vremenima. Tako se neki učenici uplaše za zdravlje nastavnika, koji kaže:" U engleskom jeziku razlikujemo tri sadašnja vremena."
Tačno je da svi ljudi na svetu vreme dele na prošlo, sadašnje i buduće. Čemu onda ta potreba da jedno sadašnje vreme iskazujemo na tri načina?! Prosto je. Nisu ljudi prvo smislili gramatička pravila, pa krenuli da ih koriste, već su ono što već postoji u jeziku, a što je nastalo iz potrebe da se napravi neka razlika, probali da objasne gramatikom!
Ono što objašnjava gramatika nije samo upotreba, već i formiranje/građa određenog glagolskog vremena. A kada pričamo o formi/građi, pričamo o predikatu.
Učenike u osnovnim školama najviše buni dvostruka uloga nekih glagola. To su oni glagoli koje možemo naći i kao pomoćne, i kao glavne glagole. Po nekad se jedan isti glagol može naći u istoj rečenici u obe od dve navedene uloge.
He had had enough of his mother. What do you do for a living?
*ono što treba da znaš je da pomoćni glagol nije nosilac značenja, tj. samo glavni glagol se prevodi. Tako had had ne znači imao imao!
What do you do? - Šta radiš? Prvo do je pomoćni glagol, drugo do je glavni glagol (nosilac značenja).
Ovako posmatrano, drugi "isti" glagol u jednoj rečenici nije višak! Prosto!
Pogledaj i ove primere, gde je glagol to have (have/has/had) u prvoj rečenici u ulozi pomoćog, a u drugoj u ulozi glavnog glagola. Isto tako glagol to do (do/does/did) je u drugoj rečenici u ulozi pomoćnog, dok je u rvoj u ulozi glavnog glagola.
He has done his test. - Uradio je test.
Do you have a pencil? - Imaš li olovku?
Мožda deluje čudno, ali je ipak veoma lako razlikovati ih. Kad jednom naučimo svega par oblika ovih glagola i njihovo mesto u rečenici, nikada nas više neće zbuniti!
Pomoćni glagol je uvek ispred glavnog.
Ako ne razumemo baš sve reči u rečenici, mislimo da nećemo znati ni gde nam počinje predikat, npr.
The old student union building is built in 1859.
Međutim, retko će vas zbuniti subjekat od 2,3 ili više reči, ako znate da prepoznate glagol, naročito ako predikat sadrži jedan od nekolicine pomoćnih glagola-tri glavna' "to be", "to have", "to do" i par nepotpunih. Zato, zagrejmo stolice!
VREMENA KOJA SE UČE U OSNOVNOJ ŠKOLI SU
I eat. - Present Simple
I am eating. - Present Continuous
I have eaten. - Present Perfect
I ate. - Past Simple
I was eating. - Past Continuous
I had eaten. - Past Perfect
I will eat. - Simple Future
I am going to eat. - going to future
I eat. - Present Simple
I am eating. - Present Continuous
I have eaten. - Present Perfect
I ate. - Past Simple
I was eating. - Past Continuous
I had eaten. - Past Perfect
I will eat. - Simple Future
I am going to eat. - going to future